Seborejički dermatitis
Koga pogađa seborejički dermatitis?
Seborejički dermatitis pogađa gotovo 40 posto odraslih osoba. Može ga dobiti svako, u bilo kojoj dobi, no učestalost je ipak najveća oko 40.godine. Također, javlja se u prva tri mjeseca života.
Češći je u djece koja se hrane umjetnim mlijekom i kod one djece koja imaju povećanu tjelesnu težinu.
Kako se očituje?
Simptomi nastaju postupno, a promjenama su najčešće zahvaćena područja kože koja su znano bogatija lojnicama. To su vlasište, lice, osobito koža oko nosa i usta, područje iza uha, središnji dijelovi prsa i leđa, nabori kože na području dojki, koljena, laktova i pazuha, čak i genitalna regija.
Na vlasištu se nalaze oštro ograničena žarišta veličine kovanog novca ili još veća, različitih oblika, ružičastocrvene boje, prekrivena bjelkastožućkastim ljuskama, koja mogu konfluirati. Ponekad prekriju čitavo vlasište, te se šire u obliku oštro ograničenog crvenkastožućkastog traka uz rub vlasišta, širine 1 do 2 cm s izraženim ljuštenjem (corona seborrhoica). Na ovim područjima može se javiti i sekundarna infekcija bakterijama, pa tada nastaje vlaženje i kasnije se pojavljuju kraste. Seborejički dermatitis ne uzrokuje opadanje kose.
Na koži se javljaju oštro ograničena ružičastocrvena žarišta, ponekad lagano uzdignuta, na kojima se javljaju žućkaste ljuske i svrbež koji je različitog intenziteta od osobe do osobe. Postoje različite klinički oblici seborejičkog dermatitisa, od lakših do težih oblika koji zahvaćaju veće površine kože. Često se javljaju promjene na rubovima kapaka (blefaritis) kao što je crvenilo uz pojavu žućkastih krasti na rubovima. Bolest ima kroničan tijek s izmjenom različito dugih razdoblja poboljšanja i pogoršanja.
Što uzrokuje seborejičKi dermatitis?
U nastanku takvih promjena na koži i u vlasištu važnu ulogu ima i gljiva Pityrosporum ovale. Ona inače nastanjuje zdravu kožu i u normalnim uvjetima ne stvara probleme. No, pojačano se razmnožava gdje su deblje mjestimične naslage loja na koži i u kosi. Također, i pod utjecajem određenih klimatskih ili hormonskih promjena, pa i stresa. Paradoks je da se osobe sa seborejom se obično žale na „suhu“ kožu koja se ljušti iako je u stvarnosti koža, pučki rečeno, „previše masna“ i baš to je uzrok kasnijih nevolja.
Uzrok seborejičkog dermatitisa još uvijek nije poznat, no ova bolest obično se veže uz neke čimbenike:
- genetsko nasljeđe,
- povećano lučenje loja i čimbenici koji na to utječu,
- prisutnost gljivice Malassezia odnosno Pityrosporum ovale,
- utjecaj hormona (a osobito spolnih hormona),
- nadražaji kože (mehanički ili mikroorganizmi),
- imunološki poremećaji,
- promjena pH vrijednosti kože,
- nezdrava prehrana, a osobito masna i jako začinjena hrana te alkohol.
Može li se spriječiti ili izliječiti?
U većini slučajeva odgovor je negativan. Ipak, pravilnom prehranom, izbjegavanjem emocionalnih stresova i pravilnom njegom kože može se umanjiti učestalost pogoršanja. Obzirom da različiti vanjski podražaji mogu izazvati upalu kože, u svakodnevnoj njezi važno je izbjegavati proizvode s mnogo sastojaka, konzervansa, mirisa i primjenjivati proizvode posebno formulirane za netolerantnu kožu.
Ponekad je opravdana kratkotrajna primjena nisko potentnih kortikosteroida pod strogom kontrolom dermatovenerologa kako bi se spriječio nastanak nuspojava (rozaceiformni steroidni dermatitis, teleangiektazije, atrofija kože).
Promjene na vlasištu liječe se preparatima za lokalnu primjenu koji sadrže keratolitičke (pospješuju ljuštenje kože) i antimikrobijalne sastojke (djeluju na bakterije i gljive). Kod jačih upalnih promjena dozvoljena je kratkotrajna uporaba kortikosteroidnih losiona pod kontrolom dermatovenerologa.
Kod vrlo teških i rezistentnih oblika indicirano je i sistemsko liječenje antimikoticima, antibioticima ili niskim dozama isotretinoina (derivat vitamina A).
Seborejički dermatitis pogađa gotovo 40 posto odraslih osoba. Može ga dobiti svako, u bilo kojoj dobi, no učestalost je ipak najveća oko 40.godine. Također, javlja se u prva tri mjeseca života.
Češći je u djece koja se hrane umjetnim mlijekom i kod one djece koja imaju povećanu tjelesnu težinu.
Kako se očituje?
Simptomi nastaju postupno, a promjenama su najčešće zahvaćena područja kože koja su znano bogatija lojnicama. To su vlasište, lice, osobito koža oko nosa i usta, područje iza uha, središnji dijelovi prsa i leđa, nabori kože na području dojki, koljena, laktova i pazuha, čak i genitalna regija.
Na vlasištu se nalaze oštro ograničena žarišta veličine kovanog novca ili još veća, različitih oblika, ružičastocrvene boje, prekrivena bjelkastožućkastim ljuskama, koja mogu konfluirati. Ponekad prekriju čitavo vlasište, te se šire u obliku oštro ograničenog crvenkastožućkastog traka uz rub vlasišta, širine 1 do 2 cm s izraženim ljuštenjem (corona seborrhoica). Na ovim područjima može se javiti i sekundarna infekcija bakterijama, pa tada nastaje vlaženje i kasnije se pojavljuju kraste. Seborejički dermatitis ne uzrokuje opadanje kose.
Na koži se javljaju oštro ograničena ružičastocrvena žarišta, ponekad lagano uzdignuta, na kojima se javljaju žućkaste ljuske i svrbež koji je različitog intenziteta od osobe do osobe. Postoje različite klinički oblici seborejičkog dermatitisa, od lakših do težih oblika koji zahvaćaju veće površine kože. Često se javljaju promjene na rubovima kapaka (blefaritis) kao što je crvenilo uz pojavu žućkastih krasti na rubovima. Bolest ima kroničan tijek s izmjenom različito dugih razdoblja poboljšanja i pogoršanja.
Što uzrokuje seborejičKi dermatitis?
U nastanku takvih promjena na koži i u vlasištu važnu ulogu ima i gljiva Pityrosporum ovale. Ona inače nastanjuje zdravu kožu i u normalnim uvjetima ne stvara probleme. No, pojačano se razmnožava gdje su deblje mjestimične naslage loja na koži i u kosi. Također, i pod utjecajem određenih klimatskih ili hormonskih promjena, pa i stresa. Paradoks je da se osobe sa seborejom se obično žale na „suhu“ kožu koja se ljušti iako je u stvarnosti koža, pučki rečeno, „previše masna“ i baš to je uzrok kasnijih nevolja.
Uzrok seborejičkog dermatitisa još uvijek nije poznat, no ova bolest obično se veže uz neke čimbenike:
- genetsko nasljeđe,
- povećano lučenje loja i čimbenici koji na to utječu,
- prisutnost gljivice Malassezia odnosno Pityrosporum ovale,
- utjecaj hormona (a osobito spolnih hormona),
- nadražaji kože (mehanički ili mikroorganizmi),
- imunološki poremećaji,
- promjena pH vrijednosti kože,
- nezdrava prehrana, a osobito masna i jako začinjena hrana te alkohol.
Može li se spriječiti ili izliječiti?
U većini slučajeva odgovor je negativan. Ipak, pravilnom prehranom, izbjegavanjem emocionalnih stresova i pravilnom njegom kože može se umanjiti učestalost pogoršanja. Obzirom da različiti vanjski podražaji mogu izazvati upalu kože, u svakodnevnoj njezi važno je izbjegavati proizvode s mnogo sastojaka, konzervansa, mirisa i primjenjivati proizvode posebno formulirane za netolerantnu kožu.
Ponekad je opravdana kratkotrajna primjena nisko potentnih kortikosteroida pod strogom kontrolom dermatovenerologa kako bi se spriječio nastanak nuspojava (rozaceiformni steroidni dermatitis, teleangiektazije, atrofija kože).
Promjene na vlasištu liječe se preparatima za lokalnu primjenu koji sadrže keratolitičke (pospješuju ljuštenje kože) i antimikrobijalne sastojke (djeluju na bakterije i gljive). Kod jačih upalnih promjena dozvoljena je kratkotrajna uporaba kortikosteroidnih losiona pod kontrolom dermatovenerologa.
Kod vrlo teških i rezistentnih oblika indicirano je i sistemsko liječenje antimikoticima, antibioticima ili niskim dozama isotretinoina (derivat vitamina A).